Predstava "Intimno" biće odigrana na sceni Kulturnog centra Pale u nedjelju 15. marta. Tim povodom, uoči predstave, razgovarali smo sa našom mladom glumicom Katarinom Ninkov. SA-RS: Ponovo na sceni u KC Pale "Intimno"! Riječ je o tvojoj diplomskoj predstavi, koja je aktuelna nekih godinu dana. Kakvi su utisci nakon odigranih predstava, kako vas je publika prihvatila ? Predstava je premijerno odigrana 15. maja prošle godine i od tada do danas, predstavu je imalo prilike da pogleda oko 1000 ljudi. Ideja kojom sam se vodila kada sam spremala svoj diplomski rad, u kojem mi je veliku podršku pružila starija koleginica Tamara Vukić je bila da predstava izadje sa Akademije i da nastavi svoj život pred publikom. Planirana turneja je tada zbog katastrofe koja nas je zadesila bila malo odgođena, ali smo se u junu organizovali i odigrali je u humanitarne svrhe u nekoliko gradova u Republici. Priča koju smo željeli da dočaramo naišla je na zanimljive reakcije publike. Naime, riječ je o životu dvije djevojke, ne sa asfalta, već sa betona koje se bore, svaka na svoj način, sa poremećenim sistemom vrijednosti. Tema je aktuelna, teška, govori o devijacijama u društvu, a ipak, publici smo uspjeli da zadržimo pažnju. Gotovo u svim gradovima u kojima smo predstavili “Intimno”, za vrijeme predstave čuo se muk, a poslije aplauza kada se upale svjetla, žene su izlazile uplakane. Doprijeti do publike, razmijeniti energiju i izazvati emocije, to je ono čemu svi umjetnici teže. Aristotel je rekao da je katarza estetičko očišćenje duše onoga koji posmatra neko djelo. Ponovo igramo predstavu u Palama 15. marta, a zakazali smo je zbog velikog interesovanja publike. SA-RS: Koliko je za tebe zahtjevno kad igraš pred svojim sugrađanima? Iskreno, sam sebi nametneš taj osjećaj odgovornosti kad igraš pred svojom publikom. Prvi put je bilo teško, emotivno, jer od kada sam upisala Akademiju nisam igrala u Palama. Poslije četiri godine ljudi su mogli da vide moj napredak i promjenu, a ovakvu predstavu nisu očekivali. Ta pozitivna trema koja je glumcu potrebna pred izlazak na scenu, nestaje kad poslije prve replike osjeti publiku. Energija, a kasnije i kritike koje sam dobila od svoje publike su dragocjene, jer me tjeraju naprijed da budem još bolja. SA-RS: Da li si angažovana u još nekoj predstavi ? Za sada igram samo „Intimno“, ali je u pripremi jedna dječija predstava koja treba da bude završena do kraja maja i jedna cjelovečernja komedija, ali o tome kada izađu premijere. SA-RS: Čime si trenutno okupirana, nastavila si sa postdiplomskim studijima? Jedan od razloga zbog koji turneja ide malo sporije je i to što sam upisala master studije iz oblasti odnosa sa javnošću i advertajzinga. Preselila sam se u Beograd, jer je to grad koji svima nudi mogućnosti i veće su šanse za zaposlenje. Važno je da se krećeš u profesionalnim krugovima i izboriš za sebe. Pronašla sam se i u radu sa djecom i prihvatila sam poziv Jezičkog centra IN da budem gost predavač u English drama club-u. SA-RS: Da li si razmišljala i da li je bilo ponuda da postaneš stalni član nekog pozorišnog ansambla? Gumačka trupa u kojoj igram je Teatar Ubuntu iz Bijeljine sa kojim spremam pomenute predstave, a naravno da bih voljela u skorijoj budućnosti da postanem dio ansambla nekog ozbiljnog pozorišta. SA-RS: Koliko imaš ambicija da se samostalno upustiš u produkciju neke predstave ili monodrame, da preuzmeš na sebe i režiju? Samostalna produkcija je veliki zalogaj i moglo bi se reći da je moja diplomska predstava u neku ruku bila takav projekat. Prošla sam kroz to i iscrpilo me je, a da nije bilo prijatelja koji su mi pomogli i porodice koja me u svim momentima podržavala, nisam sigurna da bi danas sve izgledalo ovako. Za sada nemam u planu neki samostalan projekat, ali ko zna kakve se ideje mogu roditi već sutra. (osmijeh) Ja bih režiju ipak ostavila režiserima, jer tuđe (rediteljsko) oko mnogo bolje vidi scenu u cjelini i objektivnije pristupa tom zadatku od glumaca koji igraju komad. SA-RS: Jesi li daleko od svog cilja zacrtanog u karijeri ili se polako krećes ka njemu? Postavila sam u životu veliki cilj, ali na tom putu, svakodnevno postavljam i savladavam male ciljeve. Vodim se tim da je bitniji kvalitet od kvantiteta. Meni je važno da se krećem, da ne stojim u mjestu, učim, napredujem i gradim karijeru stabilno korak po korak, a uspjeh će doći sam. Izvor: Sarajevo-RS Tweet