Prava je retkost videti momke u svojim teenagerskim godinama, kako se predano odaju svetonazorima stare škole rock priče i to u svojoj prvobitnoj fazi rada i tek „dotaknutog“ građenja nečega što možemo nazvati – početnim koracima karijere. Dečaci iz Negotina, pokušavaju da se suoče sa vlastitim izborom nekakvog njihovog rock filma, koji se u ovoj fazi može nazvati punk/heavy rock –om. Zovu se Hurleur i svoje prve korake na muzičkom terenu istrčali su preko brojnih Demo festivala, gde nisu prolazili nezapaženo. Jednostavno, plenili su energijom, velikom željom da se dokažu i pokažu, pa i ako u određenim segmentima nisu sve prepreke savladane bez „zastajkivanja“, voljni momenat, usviranost i uigranost, bili su aduti koji su otkrivali njihove izvođačke potencijale. Dokaz tome su i uspesi na nekim od navedenih manifestacija, kao što su „Belgrade Demo Fest Live“ i „Zaječarska gitarijada“. Hurleur, u ovoj još uvek nezavršenoj prvoj fazi građenja karijere sviraju puno po Srbiji, ali i okruženju, pri čemu se ne sme izostaviti Bugarska, gde su stekli određeno fan sledbeništvo. Iako ne poseduju „pređašnje“ iskustvo, vrlo hrabro grabe napred sopstvenim snagama, pokazujući da znaju da se ogledaju i u nečemu što nije tako česta odlika novijih generacija, a to je snalaženje u ovdašnjem haotičnom medijskom (internet ) prostoru. Dug je još put pred negotinskim sastavom, koji bar za sada pokazuje kako je spreman suočiti se sa brojnim dolazećim izazovima. A to je za ovako kratak period rada, sasvim dovoljno. Branimir Lokner I – Umetnost vs. šund Da li je pojavom kompjutera došlo do ekspanzije loših muzičara koji su koristili programe i semplove za snimanje svoje ionako minimalističke i prizemne muzike? Da. Pojavom kompjutera svakako je olakšan pristup muzici, snimanju i dešavanjima u muzici, pa uz one koji to koriste na pravi način, postoje i oni koji to koriste kao zamenu za svoje muzičko neznanje. Da li je kompjuter ubio umetnički izraz u muzici i pojavom nabeđenih muzičara doneo šund na muzičko tržište? Računar sigurno nije ubio umetnicki izraz, niti je umetnički izraz mrtav.Rečićemo samo da su ga ranili ljudi koji su pogrešnom primenom računara u muzici doneli upravo taj šund na muzičko trzište. II - Analogno vs. digitalno Da li kao muzičar možeš da čuješ razliku između analognog i digitalnog zvuka i da li misliš da tvoji slušaoci mogu isto da primete, posebno mlađi koji nisu imali prilike da slušaju ploče i trake? Naravno da mogu da čujem razliku.Ona je evidentna za svakog ko zna šta traži na snimku ili se bavi tim vidom muzike. Što se slušalaca tiče pogotovu mlađih, mislim da ne postoji razlika u zvuku koju bi oni mogli da primete. Koje su po tebi prednosti digitalnog zvuka u odnosu na analogni, ukoliko ih i ima i da li misliš da je digitalan zapis muzike doneo boljitak u toj umetnosti? Prednosti digitalnog zvuka svakako postoje. Zvuk je čistiji ima manje smetnji, u fazi pripreme je lakši za obradu, tako da neki vid boljitka postoji. Ali je po meni problem što je slušanje muzike postala usputna stvar. Dok ljudi slušaju muziku rade 1000 drugih stvari, surfuju internetom ili rade nešto slično, tako da je muzika u drugom planu. Kada se muzika sluša sa kasete, ploče ili nekog drugog nosača zvuka, to je primarna radnja. Bar ja tako to vidim. III - Snimanje na traku vs. snimanje na kompjuter Da li misliš da se pojavom programa za snimanje muzike smanjila potražnja "dobrih" muzičara, s obzirom da je tako lako odsvirati i ponoviti ono što se pogreši i da li misliš da sada svako može da bude studijski muzičar, bez obzira da li je kvalitetan instrumentalista (počevši od bubnjara svi instrumentalisti polako postaju višak) ili još gore vokal (danas svako može da peva)? NE! Potražnja dobrih muzičara pogotovo studijskih, uvek postoji. Naravno, ima mnogo bendova i "muzičara" koji se bave kuckanjem bubnja, semplovanjem instrumenta, auto tunom vokala i slično, ali postoji i veliki broj ljudi koji sve rade onako kako treba. Sve što čujete na našim snimcima je odsvirano i otpevano. I ponosni smo na to. Koliko je moguće napraviti dobar snimak muzike kod kuće na računaru, ukoliko se setimo kakvi su se sve instrumenti, sprave, prostorije, pa i sami muzičari nekada koristili za isto? Pa sad. Ja sam verujem da bez instrumenta nema ni muzike. Kod kuće možete napraviti pristojan snimak, ukoliko uložite nesto novca u opremu. Ali, smatram da se samo uz pomoć računara ne može napraviti snimak koji će biti dovoljno kvalitetan. Naravno, to je neko moje mišljenje, a ukusi su različiti. IV - Sviranje vs. programiranje Da li je elektronska muzika stvarno muzika, da li ona kao takva zapostavlja osnovnu karakteristiku te umetnosti koju upravo donosi svaki instrumentalista po svom osećaju, daru, sluhu, pa na kraju i decenijama vežbe, učenja i živog izvođenja? Ono sto sam primetio je da se elektronska muzika dosta potcenjuje kod nas. Upravo stavovima: "On samo klikće ili pritiska dugmiće". Ljudi zaboravljaju da je i za to potrebna neka veština i dar. Naravno, ta muzika nikad neće imati snagu i težinu kao živa i intrumentalna muzika, ali smatram da ona ipak predstavlja neki vid muzike. Koliko kompjuter može da zameni čoveka u muzici, da li uopšte "običan" slušalac može da primeti koji je instrument na snimku uživo odsviran, a koji "otkucan" na tastaturi računara? Nažalost, računar sve više menja čoveka. Tehnologija je toliko napredovala da se za malo novca mogu priuštiti softveri koji pomažu uništavanju sviranja. Ipak svrha muzike je da se izvodi pred ljudima, uživo. I ma koliko da je neko "napakovao" snimke u studiju, ako to ne može da odsvira uživo, publika će primetiti. Tako da kompijuter ne može zameniti živog čoveka na bini. Tu uvek pobeđuje znanje. V - Nosač zvuka vs. youtube Koliko je internet obezvredio cenu muzike i da li misliš da će autorska prava ikada biti ono što su nekad bila? Pa na neki način internet jeste obezvredio cenu muzike. I autorska prava neće biti kao što su nekad bila. Mnogi bendovi ne prave svoja izdanja na tradicionalan, već svoje snimke kače samo na internet, što je po meni pogrešno. Treba imati izadnje na internetu, ali i neko izdanje na CD-u ili vinilu recimo. Ali takođe smatram da treba da se uvede i kontrola autorskih prava preko interneta. Da li je "youtube" publika isto kao i hiljade ljudi na koncertu, da li oni nose istu težinu sa svojom kritikom posle odslušanih nekoliko minuta tvog rada, u odnosu na ljude koji te slušaju par sati na koncertu, i osećaju tvoju energiju? Nije. Publika na koncertima može da oseti našu energiju tokom sviranja, kao i naš pristup muzici, tako da je težina koju po meni ima koncertna publika veća od težine koju ima internet publika. "Youtube" publika jednim slušanjem od nekoliko sekundi ne može na pravi način da oseti bend, pa zato mislim da je jako bitno na youtube postaviti snimke sa live koncerta, jer tada i ta publika može da oseti malo energije, koja ih sledeći put može dovesti na koncert. VI – Plakati i mediji vs. društvene mreže Da li danas uspešna reklamna kampanja može da se uradi bez plakata i štampanih medija? Ne može. Ukoliko bismo želeli da pravilno izvršimo promociju nekog koncerta potrebna nam je podrška medija, gostovanja u raznim tv i radio emisijama, neki članak u novinama ili magazinu. Bitno je da se članci o bendu pojave i na internet portalima. Takođe bitni su i plakati, ukoliko su izlepljeni na odgovarajućim mestima, kako bi prolaznici mogli da vide neki događaj i da im on privuče pažnju. Da li reklama na društvenim mrežama garantuje tačan odziv one slušalačke publike koja je klikom na Going rekla da će prisustvivati koncertu? Ne garantuju. Mnogo publike klikne na "Going" čisto reda radi ili kako oni kažu "bez veze". Mnogi koji kliknu na “Going” taj bend uopšte ne prate ili čak ne slušaju tu vrstu muzike. Promo linkovi: https://www.facebook.com/hurleursrbija/ https://www.youtube.com/user/Hurleurband Tekst: Predrag Jovanović Foto: Dobrivoje Stojanović (Hurleur) Jakov Simović (Aleksa Dinić) Tweet