Menu
A+ A A-

Onaj Bosanac, budaletina, šta on zna

  • Objavio:   Branka Krsmanović

djevojcica ljutaKaže mi dobra prijateljica iz Vojvodine:
"Zainati se Branka!"
"Inatim se svaki dan, od kako znam za sebe" - kažem ja - "ali zasad razbijam samo glavu, ne i zid!".
Smješak sa druge strane...
"Ali malo je napukao i zid!" - odgovaram dalje na to.
Opet smješak. Da, poznaje me... zaista...
"Bosančica si ti. Što je jako dobro! " - ona će ti meni. - "Naše glave su tvrde, prave bosanske, probićeš ti njega. I kad na momente poklekneš, znam, ti nikad u potpunosti ne odustaješ..."

Njeni preci, inače, vode porijeklo iz BIH i potomci nikad ne zaboraviše svoje korijene... nego naprotiv, s ponosom sebe definišu kao ljude koji su se nekad davno iz Bosne doselili u zemlju Srbiju. Iako se sa toliko decenija koje prođoše od te migracije zvanični status njih kao Bosanaca izgubio kroz izvode iz matičnih knjiga rođenih, kroz dijalekt kojim sad govore i kroz sva ostala zakonska dokumenta koja vas određuju kao nekoga ko je nekad i negdje živio i postojao; iako nekad davno prigrliše majčicu Srbiju kao svoju drugu majku i samim tim izmješaše se i ukrstiše svoju krv sa nebosancima, zadržalo se u njima ono veliko "bosansko" srce, zadržao se "bosanski" duh svojstven samo ljudima iz Bosne...

"Mi smo Bosanci" iako to "iz Bosne", bilo gdje van Bosne, automatski markira tu osobu kao neželjenu. Ali oni to tako "bosanski", s ponosom i punim srcem, kao ono najbolje u sebi a ne kao nesto loše i nepoželjno...

NARAVOUČENIJE - Bez ikakve namjere da ikog sa strane uvrijedim, jer... svi smo mi ljudi, od krvi i mesa, i oni tamo... i ovi ovdje... ali mi iz Bosne smo zaista specifično tvrdoglav i uporan narod koji ne odustaje tako lako. Srčani Mali Veliki Ljudi. Nerijetko i na sopstvenu štetu. U svemu... Jer ko pokušava taj i griješi. Prije svega u onom najvažnijem pokušaju - da dokažemo sebi samima da mi to možemo, da mi to znamo, da mi to hoćemo! A i da vide oni koji nas definišu kao drugačije, koji govore suprotno o nama, unižavajuci pri tom nas mozak, srce a prije svega naše duše. U redovima, između redova, u lice a ponajviše u leđa. Svi su tu da kude, a kad nešto postignemo nema nikoga da to pohvali, da to vidi. I kad vide prave se da nisu vidjeli. Zašto?

Izvan linija koje Drugi prije vijek vijekova, u citavom svijetu nazvaše granicom između država, i nametnuše ih kao granice između ljudi i "neljudi", iako smo svi isti ili bi barem trebali biti takvi... Dosta ljudi... pa čak i iz četiri komšijske "kuće" sa sve četiri strane nase "kuće" - često kažu da smo "štetočine, i za sebe i za druge", a mnogima služimo i kao konstantni predmet grubih šala i najcrnjeg mogućeg humora - kao najgluplji narod sa Balkana. Uvijek donji. Narod za primjer - ljudi bez potencijala. Ljudi bez mozga. Vreće za "intelektualno" udaranje. Ljudi za zajebati. "Znate, oni "tamo" iz Bosne... Onaj Bosanac, budaletina, šta on zna... Znaš kao ona Bosanka, čuj je kako samo govori... hihihi... vidi kako izgleda... pa da, znao sam odmah da je iz Bosne... Vidi malog, jel te Bosanac pravio, buhahahaha...", itd., itd., itd.

A pritom NEEEEE, ne misle na Bošnjake da razjasnimo. Nego na sva tri naroda! Sve je to njima isto, jer sva tri smo im pogrdna i u istom recycle bin-u (korpi za smeće), samo jednom jedinom činjenicom, jer smo se svi mi rodili u zemlji Bosni... nebitno koje vjere i koje nacionalnosti. Pika se samo ono: Made in Bosnia and Herzegovina.

Isto kao da ljudi te "vjere bosanske" i te "nacionalnosti bosanske" a ne tih vjeraaa i tih nacionalnooosti ne žive nigdje drugo do samo u zemlji Bosni. Znate... samo u Bosni žive posebni Srbi, posebni Muslimani (Bošnjaci) i posebni Hrvati. Po lošijim fizičkim karakteristikama naravno, po manjku poštenja i morala! Po svemu onom lošem. Apsolutno nigdje drugo! Jer Srbin iz Banjaluke ili iz Zvornika nije isto što i Srbin iz Beograda ili iz Ljubljane; Musliman iz Sarajeva ili iz Tuzle nije što i Musliman iz Novog Pazara ili iz Prijepolja; niti je Hrvat iz Mostara ili iz Brčkog isto što i Hrvat iz Zagreba ili iz Rijeke. Ovi "naši" nisu dovoljno dobri kao "njihovi". Zato nas i ne priznaju kao Srbe, Muslimane ili Hrvate, nismo dovoljno dobri da bi se uopšte to smjelo upoređivati. Ušati smo, nosati, repati, rogati! Dakle, Bosanac si ili Bosanka! Bez dalje rasprave! Prosto da se u tom kontekstu osjetiš kao 13-o prase. Niko ne voli biti 13-o prase! Pa čak ni 13-o prase!!! Ima i ono dušu, ima i ono ljepotu, zagledaj se samo dobro u njegove oči...
Čast izuzecima koji prepoznaju našu istinsku vrijednost!!!
A za onu manjinu... za te Srbe, Muslimane i Hrvate sa strane, koji su ljepši, pametniji, emancipovaniji, načitaniji, sposobniji, većih i širih pogleda na svijet... od svoje "glupave i neuke" braće u Bosni, imam samo jednu narodnu... "Rugala se sova sjenici." Oni malo promućurniji će razumjeti šta sam htjela reći.

Tako da ću ja nastaviti i dalje da budem ona ista Bosancica. Kao i ostalih 3.531.159 Bosanaca (bar poslednji popis kaže da nas toliko ima). Guraćemo, grišćemo, puzaćemo, borićemo se i pokušavati! Pa čak i kad propadnemo. Jer posle svakog pada slijedi novi pokušaj.
Da nema pokušaja na sopstvenu štetu, ne bi bilo ni uspjeha na sopstvene pokušaje. (slobodno me možete citirati). Ono što zamislimo to i ostvarimo. Kad tad! Pa makar čekali i duže na to nego svi drugi oko nas... Budemo li morali i glavom kroz zid... I to ne jedan, nego mnogo zidova ovog svijeta. A živimo nažalost u sistemu gdje se mnogo zidova stavlja pred nas, htjeli mi to ili ne.

Ali ako već ne možemo da biramo neke stvari i ako i kad već moramo i kroz taj zid, proći ćemo i kroz njega! Jer to samo "bosanska glava" moze i ničija više. Doduše ne tako lagodno kao duh Casper. Vjerovatnije je kao preživjeli posle brodoloma ali ko zna šta nas to sve dobro čeka iza tog "zida", kakve sve ljepote tog ostrva na kom se budemo zadesili posle olujne noći. Bolje svakako nego ostati na otvorenom moru, u čamcu sa rupom na dnu, u koji voda postepno ulazi, koji tone nošen udarima vjetra, i prijeti da bude prevrnut i prije nego što potone. A pritom, bez obzira koliko dobri "plivači" bili, svjesni smo da se ne možemo uvijek izboriti sa morskim strujama kad se čamac prevrne ili napokon potone, niti se možemo izboriti uvijek sa svim ajkulama koje jedva čekaju da nas uragan posluži njima za večeru. Ali i svjesni tog saznanja, uvijek pokušavamo. Čak i tad. Jer svi mi koji živimo u Bosni, ili smo iz Bosne a živimo negdje drugdje; uprkos svim nedaćama i problemima, uprkos svim sukobima; kao pojedinci smo identični u jednom i to nas sve neraskidivo međusobno veže a opet i bitno razlikuje od ostalih- uvijek pronalazimo sopstvena ostrva spasa u sebi! Jer tako smo zemljom dati, da u ovoj džungli i kršu od države preživimo kao ptica Fenix!

Eh ti prokleto tvrdoglavi Bosanci!!!

 

Poslednji put izmenjenosubota, 30 decembar 2017 23:10

Najnovije od Branka Krsmanović

Više iz ove kategorije « Inostrana familija
nazad na vrh

Radio Sa-RS